Osam puta dnevno kroz pijacu prolazi voz, a prodavači imaju tridesetak sekundi da sklone robu s pruge

Pijaca se nalazi osamdesetak kilometara jugozapadno od Bangkoka.

Tezge stoje s obje strane pruge, na potezu od sto do tri stotine metara, a kupci hodaju po samim tračnicama.

Prodaje se ono što se prodaje na svakoj tajlandskoj pijaci: svježe škampe, ribe, lignje, tropsko voće, povrće, začini i gotova jela. Većina kupaca su domaći ljudi, a ne turisti.

Zašto je pruga tu

Ovo je dio koji obično izostane iz priče.

Pijaca je bila prva. Radi od 1905, a pruga je kroz nju provedena kasnije.

Kada je država postavila tračnice, prodavači su odbili da se pomjere. Umjesto da odustanu ili da ih se iseli, dogovoreno je nešto drugo: pijaca ostaje, a voz prolazi.

Da bi to funkcionisalo, tende su prepravljene tako da se mogu povući u nekoliko poteza, a tezge su podignute na sklopive konstrukcije.

Trideset sekundi

Prije nego voz dođe, preko razglasa se čuje zvono.

Tada počinje ono zbog čega ljudi dolaze.

Prodavači povlače tende, dižu korpe s tračnica i pomjeraju robu koliko treba, ni centimetar više. Za dio robe se ni ne trude, jer znaju da će voz proći iznad nje.

Cijeli postupak traje između pola minute i dva minuta, ovisno o tezgi. Nema vike i nema trke, jer to rade nekoliko puta dnevno, svaki dan.

Koliko je blizu

Voz prolazi kroz prolaz širok toliko da između vagona i tezgi ostane nekoliko centimetara.

Ljudi stoje uz same tračnice i gledaju ga kako prolazi, a on ide malom brzinom, jer je ta pruga sporedna linija.

Kada zadnji vagon prođe, tende se vraćaju, korpe se spuštaju na mjesto i pijaca nastavlja raditi kao da se ništa nije desilo. Za nekoliko minuta na tračnicama opet stoje kupci.

To se ponavlja u 6.20, 8.30, 9.00, 11.10, 11.30, 14.30, 15.30 i 17.40 sati.

Zašto je to i danas tako

Nekoliko stvari drži taj dogovor na životu.

Pijaca izdržava stotine porodica, pruga je sporedna i voz ide malom brzinom, a u više od stoljeća nije zabilježena teža nezgoda.

Naziv koji pijaca nosi opisuje sam sebe. Talad Rom Hup znači otprilike pijaca sklopljenih kišobrana.

Danas dolaze i turisti s fotoaparatima, ali pijaca time nije prestala biti pijaca. Riba je svježa, cijene su domaće, a prodavači na voz gledaju kao na jednu od stvari koje se u toku radnog dana moraju obaviti.